Kada se kupuju dječji satovi?

Nije to tek tako lako odrediti, ali uvijek naiđe pravi trenutak kada se kupuju dječji satovi. Puno puta je to za početak škole, no osobno mislim da je u prvom razredu možda ipak malo prerano kupiti takvo što bez obzira što su dječji satovi u tom uzrastu vrlo poželjna stvar.

Ipak su dječica u tom periodu malena, još zaigrana i muku muče s učenjem slova i brojki. Brojke, kad malo bolje razmislite nauče tek kako spada tamo negdje krajem prvog razreda. Stoga znati na sat je već zrelo znanje baratanja brojkama. Tu nisam ni spomenula pojam o vremenu što ga dječji satovi uvode na mala vrata u dječji svijet.

Razumijete, kad su mali oni primjerice u igri skrivača traže mamu iza ormara ili u onom malom procjepu prostora koji s nalazi između bočnog zida i bočne strane ormara. Joj, ja to nikada neću zaboraviti kako je moj sin mene tako tražio u jednom uskom prostoru u kojem bi možda jedva mogla ući jedna metla.

To je tako čaroban svijet tih malenih glavica – bistrica. I nisam ja ništa protiv da djeca znaju no dječji satovi su jedna cijela nova planeta za taj mali svijet. Znati u koje doba se nešto radi, to je još i uredu, no znati na sat i snaći se u tom prostoru vremena meni više nalikuje na nekakvu svemirsku dimenziju naše galaksije.

Po meni najbolje doba za kupnju sata je drugi razred ili eto za kraj prvog razreda kao nagrada i poklon. E tada to već sjedne. Na prvi pogled dječji satovi, osobit ako su neki skupi, tad su oni prava mala dragocjenost. Replika satova odraslih, ali u drugim bojama.

Oni su prije svega nakit, zatim znak određene zrelosti i ozbiljnosti u shvaćanju svijeta i stvarnosti naše civilizacije, a onda i pozicioniranje sebe unutar vremensko- prostorne dimenzije trenutka koji je sada.…