Stari muški satovi marke Darwil

Kada su u pitanju stari muški satovi sa naših područja, svatko će vam spomenuti stari sat Darwil. Imali smo takve satove u velikom broju diljem država bivše Jugoslavije.

Konkurencija Darwilu u to vrijeme bili su ruski satovi. Mada nisu oni bili prava konkurencija.  Darwil je imao i konkurenciju u vidu prestižnijih satova, Doxe, Omege, koji su bili jako skupi. Ljudi koji su bili imućniji mogli su da kupe takav sat i prije bi se odlučili nositi Doxu, nego Darwil. Kao što danas postoje ljudi koji će kupiti Rolex, a ne Fossil ili Festinu. Mada ipak mislim, da u tom periodu Darwil nije imao konkurenciju, za klasu ljudi koji su ga tad kupovali. Kad su na tržište stigli japanski muški satovi kao što su Seiko, Casio – takva konkurencija ih je jednostavno uništila, zbog dizajna i izgleda. Moguće da je Darwil onda stao sa dizajnom, ali i dalje nitko ne zna zašto su se odjednom ugasili. Oko 2010. godine se se pojavili muški satovi, kopija Darwil satova. To je firma koja se zove Darvil, a ne Darwil – mislim da je i u Hrvatskoj  zastupljena. Nisam nikad vidio taj Darvil sat, samo njihovu Internet stranicu. Sat je 99% replika po grbu i nazivu. Nisam nikad čuo o njemu među prijateljima tako da vjerojatno nije nikad postao nešto popularan. Danas je dozvoljeno da se promijeni jedno slovo, malo se izmjeni logotip i da se taj proizvod predstavi kao druga marka. Ako netko napravi kopiju, pravi je zato što je taj brend stvarno kvalitetan i muški satovi tog naziva se traže. 

Negativno je to što su pričali da se sat nije proizvodio u Švicarskoj. Pričali su da se proizvodio u Italiji, a da je bio samo natpis Made In Swiss. Pročitao sam i da su se neki ljudi žalili na kvalitetu kućišta, da nije baš dobar. Da poslije 5-10 godina potamni i ljušti se. Nisam saznao koliku su takvi muški satovi imali dugu garanciju, što je bitna stavka ako su imali grešku poput spomenute.…

satovi, popularni satovi, popularni ženski satovi, ženski satovi

Nekada su muški satovi bili nešto što su muškarci posebice cijenili. Sjećam se kako je moj otac imao sat i toj e za njega bila svetinja, cijelo moje djetinjstvo je imao taj jedan sat kojeg je pazio i mazio.

Ali su i muški satovi nekada bili kvalitetniji nego što su to danas. Stare kvalitetne marke su se uglavnom proizvodile u Švicarskoj, oni su uglavnom samo sastavljali satove, njihova proizvodnja se sastojala od montiranja, imali su izuzetno kvalitetne mehanizme za svoju vrijednost. Stvorili su ovdje izuzetno tržište. 

Ja o satu svoga oca imam izuzetno mišljenje, bez obzira što je on tada bio masovna pojava. Bio je u pravo vrijeme na pravom mjestu, nije imao nikakvu reklamu, samo su ga preporuke učinile popularnim. On je bio dobar sat, pouzdan. Nije se kvario, bio je poprilično točan, za to vrijeme kada su bile malo veće tolerancije, mogao se popraviti, moglo se doći do rezervnih dijelova. Danas postoje muški satovi da im ne možete remen promijeniti. 

Taj stari sat je bio jednostavan, kao VW među automobilima, svako ga je mogao popraviti, svako ga je želio imati i lijepi su bili, lijepo su izgledali. Imali su svoj klasični izgled.

Imao sam i još uvijek imam jedan koji sam bio kupio za mog oca za poklon dok  je već bio u mirovini. Malo je specifičnog izgleda, automatik. 

Takvi jednostavni stari muški satovi bili su i za jednostavne ljude. To su ljudi koji su malo povučeniji, skromniji, racionalniji, koji ne traže modne dodatke, nego funkciju. Srednjoškolski profesori, radnici u poduzećima, ne oni koji su nosili vreće nego vrlo kvalitetni radnici, stolari, tokari, koji su vrlo kvalitetno radili, koji su imali obrazovanje i afinitet prema tehnici, upravo ih je ta jednostavnost, a ta pouzdanost privlačila. Jedan srednji sloj, koji se ne želi eksponirati, nego čovjek koji želi imati jedan lijepi ugodan sat koji mu služi, a ne neki koji će pokazivati.…